otrovne zmije

traži dalje ...

otrovne zmije, u otrovne zmije treba donekle pribrojiti i neke guževe (Colubridae) bez otrovnih zubi (Aglypha), kao npr. bjeloušku, koja ipak ima otrovne žlijezde čije su lučevine doduše neopasne za čovjeka, ali toksične su za žabe i druge životinje kojima se hrani. Druga skupina guževa ima otrovne žlijezde i zube otrovnjake smještene straga u gornjoj čeljusti (Opisthoglypha), tako da ne mogu uspješno ubrizgati otrov, pa se smatraju poluotrovnim. Treća skupina guževa su otrovnice, jer su im žljebasti zubi otrovnjaci, koji se ne daju povijati unatrag, smješteni sprijeda (Proteroglypha). Među njih spadaju kobre (Elaphinae) i morske zmije (Hydrophinae). Najsavršeniji otrovni aparat s cjevastim prednjim zubima, koji se mogu povijati unatrag i ulagati u nabore sluznice (Solenoglypha) imaju Viperidae, koje se dijele u Viperinae (Ijutice) i Crotalidae (čegrtuše). Od poluotrovnih opistoglifa kod nas živi modraš (Malpolon, Coelopeltis monspessulanus) i ljuta crnokrpica (Telescopus fallax).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1992.

Citiranje:

otrovne zmije. Medicinski leksikon (1992), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://medicinski.lzmk.hr/clanak/10384>.