Medicinski leksikon
PROJEKTABECEDARIJTRAŽILICAGALERIJAKONTAKT

žeđ, svjesna želja za pijenjem vode. Javlja se zbog dehidratacije stanice, odnosno povišenja osmotskog tlaka tjelesnih tekućina. Žeđ je primarni regulator uzimanja vode i bitan činilac u održavanju konstantnog osmotskog tlaka tjelesnih tekućina (→ osmoregulacija). Osjet žeđi rada se u centru za žeđ, malenom području lateralnoga preoptičkog dijela hipotalamusa ispod supraoptičkih jezgara. Njega izaziva dehidratacija neurona u centru za žed. Drugi važan podražaj je angiotenzin II, ima ga u povećanoj količini kod jačeg krvarenja (i posljedičnog smanjenja krvnog volumena) i kod smanjenja minutnog volumena srca zbog njegove insuficijencije. Oba stanja označava jaka žeđ. Česta popratna pojava žeđi jest suhoća ustiju koja, međutim, može nastati i iz drugog razloga (smanjeno lučenje sline), pa stoga nije uzrok žedi. Vlaženjem ustiju žeđ se može stišati samo na veoma kratko vrijeme.