želučani sok

traži dalje ...

želučani sok, svijetao, proziran, vodenast, vrlo kiseo (pH 1,0-1,5) sekret, izoosmotski s krvnom plazmom, luče ga želučane žlijezde u količini od 1,5-3L/dan. Sastojci: voda, solna kiselina, enzimi, elektroliti, mukopolisaharidi, serumske bjelančevine, unutrašnji faktor (za vezivanje vitamina B12). Od enzima nalaze se → pepsin, gastriksin (enzim sličan pepsinu), katepsin, amilaze, lipaze, nukleaze i ureaze. Želučani sok se luči natašte (bazalna sekrecija) i u vezi s uzimanjem hrane (stimulirana sekrecija). Stimulacija protječe u tri faze: cefalička, gastrična, intestinalna. U cefaličkoj fazi (podražaji iz područja glave) lučenje želučanog soka izazivaju: pomisao na hranu, miris i okus hrane, akustični osjeti u vezi s pripremom uzimanja hrane (npr. od postavljanja tanjura na stol) i dr. Impulsi za tu sekreciju dolaze u želučane žlijezde putem vagusa. U gastričnoj fazi lučenje želučanog soka izazivaju rastezanje želučane stijenke pri punjenju želuca hranom (lokalno živčano) i → gastrin. U intestinalnoj fazi (hrana je već dospjela u dvanaesnik) crijevni gastrin izaziva lučenje, ali u toj fazi prevladavaju impulsi iz dvanaesnika koji koče lučenje želučanog soka: živčani (enterogastrični refleks) i humoralni (enterogastron, sekretin i gastroinhibicijski peptid).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1992.

Citiranje:

želučani sok. Medicinski leksikon (1992), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://medicinski.lzmk.hr/clanak/15852>.