elektrostimulacija srca

elektrostimulacija srca, metoda liječenja intermitentnih ili trajnih poremećaja srčanog ritma i provođenja električnim podraživanjem. Izvodi se elektrostimulatorom srca (engl. pacemaker), koji se sastoji od baterije (generatora) i elektrode koja se uvodi preko vene u desnu klijetku ili desni atrij. Postavljanje elektrode izvodi se pod fluoroskopskom ili ehokardiografskom kontrolom. Privremena elektrostimulacija srca primjenjuje se za liječenje prolaznih poremećaja ritma i provođenja: hitno liječenje ventrikulske asistolije, totalnoga atrioventrikulskog bloka, izraženih bradikardija, za liječenje nekih tahikardnih oblika aritmija, kao privremena mjera do ugradnje trajnog elektrostimulatora. Baterija elektrostimulatora koja se nalazi izvan bolesnikova tijela spojena je s elektrodom uvedenom najčešće u vršak desne klijetke. Većinom se ugrađuje elektrostimulator „na zahtjev" koji se uključuje kada nakon određena vremena nema vlastite kontrakcije. Trajna elektrostimulacija srca primjenjuje se za liječenje trajnih oblika ritma i provođenja. Postoji više vrsta trajnih elektrostimulatora. Najčešće se primjenjuju ventrikulski R-inhibirani, zatim atrijski i atrioventrikulski. U posljednje vrijeme sve se češće ugrađuju elektrostimulatori promjenljive frekvencije, ovisno o aktivnosti nosioca, mišićnim vibracijama, trajanju sistole, tjelesnoj temperaturi, disanju. Time se može postići veća fizička aktivnost nosioca (veći minutni volumen srca pri fizičkom naporu). Baterija elektrostimulatora ugrađuje se pod kožu prsnog koša ili trbuha, može trajati 5-10 godina i po potrebi se može zamijeniti. Najčešće komplikacije: iscrpljenost generatora, prijelom i flotiranje elektrode. Nosilac elektrostimulatora treba dnevno kontrolirati frekvenciju pulsa i kod promjene veće od 5/min treba se javiti u centar gdje će se ustanoviti uzrok.