Medicinski leksikon
PROJEKTABECEDARIJTRAŽILICAGALERIJAKONTAKT

kalcijski antagonisti (kalcijski blokatori, antagonisti kalcijskih kanala, modulatori kalcijskih kanala), heterogena grupa spojeva koji smanjuju količinu kalcija potrebnu za izazivanje i održavanje specifičnih staničnih aktivnosti (npr. sekrecija, kontrakcija, neurotransmisija). U posljednje vrijeme postali su veoma popularni u liječenju bolesti kardiovaskularnog sustava (angina pektoris, hipertenzija), ali je mogućnost njihove primjene znatno šira (npr. periferne vaskularne bolesti, aritmija, ateroskleroza, kardiomiopatija, infarkt miokarda, migrena, moždana insuficijencija i vazospazam, epilepsija, manična stanja, vrtoglavica, shizofrenija, alkoholizam, depresija, plućna hipertenzija, astma, spazam jednjaka, prijevremeni porođaj, dismenoreja). Dijele se na: fenilalkilamine ili V-tip (npr. verapamil, galopamil, tijapamil, amipamil, ronipamil), dihidropiridine ili N-tip (npr. nifedipin, nitrendepin, nimodipin, nisoldipin, felodopin, isrodipin), benzotijazepine ili D-tip (npr. diltijazem, softedil) i neselektivne antagoniste (npr. flunarizin, cinarizin, prenilamin, fendilin, perheksilin, karoverin, bepridil, lidoflazin). Nuspojave su posljedica vazodilatacije i smanjenja srčana rada.