balkanska endemijska nefropatija

traži dalje ...

balkanska endemijska nefropatija (endemijska nefropatija, endemijska nefropatija podunavskih zemalja), bolest poznata od ranih pedesetih godina u nekim ograničenim seoskim područjima Jugoslavije, Bugarske i Rumunjske, duž nizinskih tokova rijeka. U ograničenim žarištima prevalencija je od 0,6 do 2,6% populacije. Razvija se neprimjetno, podmuklo, bez kliničkih znakova bolesti sve do faze bubrežne insuficijencije, kad se javljaju značajke kronične intersticijske nefropatije, većinom u 4. ili 5. desetljeću života. Proteinurija je oskudna, po tipu tubulska. Bakterijurije nema, osim u slučaju superponirane bakterijske infekcije. Arterijska hipertenzija izražena je u kasnijim fazama bolesti. Ponekad postoji kratkotrajna hematurija, što može biti znak pojave tumora prelaznog epitela (bubrežnih čašica, uretera, mjehura) maligna karaktera, koji se javlja u vrlo različitom postotku u raznim područjima (0,5 do 37%) udružen s endemijskom nefropatijom. Histološki je balkanska endemijska nefropatija označena slikom kroničnog bakterijskog intersticijskog nefritisa. Etiologija je nepoznata; etiološke hipoteze su virusna (bolest ima karakteristike „prirodnog žarišta") i toksična (toksini iz tla i okoliša, mikotoksini). Ima indicija da se sklonost može nasljeđivati. Liječenje: bolesnici u terminalnoj bubrežnoj insuficijenciji trebaju se liječiti hemodijalizom ili transplantacijom bubrega.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1992.

Citiranje:

balkanska endemijska nefropatija. Medicinski leksikon (1992), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.5.2024. <https://medicinski.lzmk.hr/clanak/balkanska-endemijska-nefropatija>.