carski rez

carski rez (sectio caesarea), zahvat rađanja djeteta kroz trbušnu stijenku i prednju stijenku maternice. Zahvat na mrtvoj ili umirućoj ženi, da se spasi život djeteta (sectio caesarea in mortua) izvođen je u starom Egiptu i Rimskom Carstvu, u zakonodavstvu tih država je zahvat bio ozakonjen. U evropskoj medicini je carski rez dokazano učinjen na živoj ženi 1610. godine (Trautmann u Witenbergu), a spominje se u drugom stoljeću p. Krista u židovskoj medicinskoj literaturi. Danas se zahvat izvodi uzdužnim medijanim ili poprečnim rezom majčine trbušne stijenke, otvara se trbušna šupljina, potisne mokraćni mjehur prema dolje i maternica otvara poprečnim rezom u tzv. donjem uterusnom segmentu (istmički ili supracervikalni carski rez). Nakon vađenja djeteta i posteljice sašije se rezna rana maternice, pa trbušne stijenke. Danas je smrtnost majki smanjena (oko 1 na 604-800 operacija), ali je ipak veća nego nakon vaginalnog rađanja. Ranije je umiranje majki pri zahvatu ili nakon njega bilo vrlo često, što je uvjetovalo različitost zahvata i pristupa maternici; rez na tijelu maternice, carski rez s vađenjem maternice, ekstraperitonejski carski rez, carski rez s ostavljenom komunikacijom s trbušnom stijenkom te zahvat s eksteriorizacijom maternice. Indikacije za carski rez su sa strane majke i djeteta. Majčine su kad postoji zapreka za vaginalno rađanje, npr. kad je zdjelica apsolutno sužena, kod totalne placente previje, ili ako u porodnom kanalu postoji tumor (t. praevius); neke bolesti majke indiciraju rađanje carskim rezom, npr. eklampsija, bolesti očiju, tumori mozga, zastojne srčane greške, kod kojih vaginalno rađanje suviše opterećuju majčinski organizam ili funkciju pojedinih organa. Indikacije sa strane djeteta su danas znatno češće; to su stanja kronične ili akutne ugroženosti djeteta koja se javljaju još u trudnoći (kronična placentna insuficijencija, dijabetes, Rh- imunizacija) ili u porodu (produljeni porod, stav zatkom nedonošenog djeteta i drugo), koja dovode do hipoksemije i acidoze čeda. Danas je znatno proširena indikacija za zahvat, ne samo u interesu života majke i djeteta, već i radi sprečavanja perinatalnih oštečenja središnjega živčanog sustava djeteta, pa se frekvencija zahvata penje i više od 10% svih porođaja.