dekubitus

dekubitus (decubitus), 1. položaj tijela kod ležanja (→ dekubitusni položaj); 2. nekroza kože ili sluznice kao posljedica kroničnog lokalnog pritiska (dekubitalni ulkus, rana). Za nastanak potonjeg važna je prisutnost jačeg pritiska na jedno mjesto tijela. Predilekcijske lokalizacije su mjesta sa slabije razvijenim masnim tkivom (npr. krstača, pete, laktovi, i dr.) i mjesta na koja duže vrijeme pritišće neki vanjski činilac (npr. mjesto pritiska proteze, braherija, trahealne kanile, trajnog katetera, i dr.). Predispozicijski činioci (npr. nepokretnost bolesnika, anemija, ateroskleroza, vlažna koža i dr.) ubrzavaju razvitak dekubitusa. Simptomi: u početnom stadiju koža postaje izrazito blijeda (anemija) ili plavkasta (venska hiperemija), zatim smeđa, tvrda i bezbolna (nekroza), a po demarkaciji razvija se ulkus. Kod sluznice se odmah nakon početnog stadija razvija ulkus, jer se faza demarkacije odvija mnogo brže. Komplikaeije: infekcija, upala, limfadenitis, sepsa i dr. Liječenje: lokalna terapija, liječenja infekcije i borba protiv predispozicijskih činilaca. Lokalno liječenje: pobuđivanje granulacija (oblozi hipertoničnih otopina) i epitelizacije (2%-tna otopina merkurikroma), ekscizija nekroze (→ nekrektomija) i plastično pokrivanje defekta (najčešće lokalnim režnjem). Liječenje infekcije je lokalno (oblozi antiseptične otopine) i opće (antibiotici prema antibiogramu). Profilaktične mjere ovise o lokalizaciji dekubitusa: higijena kože (pranje, trljanje alkoholom itd.), promjena položaja (svaka 2h), podlaganje jastuka i jastučića u obliku krugova ispod ugroženih mjesta, antidekubitalni ležaji, mijenjanje trajnog katetera, kanile, podlaganje sadrenog zavoja na ugroženim mjestima i dr.