ehokardiografija

ehokardiografija, skupina neinvazivnih pretraga srca pomoću ultrazvuka. Podaci o strukturi i funkciji srca dobiju se od odjeka, tj. zvučnih valova reflektiranih od srčanih struktura. Primjenjuju se frekvencije zvuka od 1-7MHz. Rezolucija slike upravno je razmjerna s frekvencijom a obrnuto s valnom dužinom ultrazvučnih valova. Stupanj prodornosti obrnuto je razmjeran s frekvencijom. Primjenjuju se tri metode: 1. jednodimenzijska ehokardiografija (M-prikaz) kod koje pretvornih (transduktor) ima jedan piezoelektrični kristal. Prednost: najbolja vremenska rezolucija. Nedostatak: nema dobru prostornu orijentaciju; 2. dvodimenzijska ehokardiografija: pretvornik ima više piezoelektričnih elemenata (4-120). Daje tomografske slike srčanih struktura u „živoj slici" s dobrom prostornom orijentacijom; 3.  → Dopplerova ehokardiografija. Ehokardiografija se primjenjuje u dijagnozi prirođenih i stečenih bolesti srca. Postala je dominantna metoda kardiološke pretrage koja svojim pouzdanim podacima u najvećem broju slučajeva može otkloniti potrebu za invazivnim metodama pretrage srca. Prednosti: neinvazivnost, mogućnost bezbrojna ponavljanja pretraga i tako praćenje toka bolesti i ishoda terapije. Daje ključne podatke za dijagnozu i donošenje odluka: funkcijske parametre, točno mjerenje srčanih šupljina i debljine stijenki, morfološki prikaz srčanih struktura, mjerenje gradijenta tlaka i semikvantifikaciju valvulnih regurgitacija, računanje intrakardijalnih tlakova i veličine šantova.