identifikacija

identifikacija, 1. psihologijski proces kojim određeni subjekt prihvaća nesvjesno privremeno ili trajno neke osobine, držanja, uloge, stavove, raspoloženja i sl. druge osobe. Sličnog su značenja i nazivi imitacija, empatija, prijenos raspoloženja, indukcija i drugi, ali za identifikaciju je odlučno nesvjesno primanje i poistovjećivanje. Pojmovi kao introjekcija, inkorporacija i internalizacija također se ponegdje upotrebljavaju u smislu identifikacije. Identifikacija je naročito važna u odgoju djece, gdje pozitivan primjer, posebno majke, utječe na cjelokupno izgrađivanje ličnosti djeteta, naravno i obratno. Freud obično opisuje identifikaciju kao proces koji se zbiva na razini ega, premda dopušta mogućnost i na višoj razini - superega. Od Freuda potječe i podjela na 3 oblika: a) identifikacija na uzoru, gdje se u predipskoj fazi uzima kao ideal osoba s kojom se identificira, što predstavlja oralne želje otjelovljenja („voljeti nekog da ga pojedeš od ljubaviˮ); b) identifikacija kao regresivni nadomjestak izabranog objekta. Taj oblik dolazi često u neurotskim simptomima do izražaja, npr. kad dijete razvija bolni kašalj koji ima i majka, što je tzv. djelomična identifikacija; c) identifikacija na temelju važnog afektivnog zajedništva sve do „psihičke infekcijeˮ kod istovrsne osjećajne pripravnosti. I tu se vrstu susreće kod postanka histeričnih simptoma, ali i u identifikaciji u masovnoj situaciji, gdje se pojedinac identificira s predloškom (npr. znanstvenim političkim ili sektaškim vodom i sl.); 2. utvrđivanje istinitosti osoba, leševa, dijelova leševa, tragova i predmeta. Osnovne metode identifikacije osoba, živih i umrlih, jesu opis (opći i detaljni), pokazivanje, fotografiranje i daktiloskopija. Ako je riječ o identifikaciji leša nepoznate osobe, obavezno se obavlja obdukcija.