imunodeficijencija

traži dalje ...

imunodeficijencija, prirođeni ili stečeni poremećaj humoralne imunosti (B-limfocitne), stanične imunosti (T-limfocitne), fagocitoze ili sustava komplementa. Može nastati zbog embrijske abnormalnosti (DiGeorgeov sindrom), enzimskog defekta (kronična granulomska bolest) ili nepoznata uzroka (Wiskott-Aldrichov sindrom). Klinička slika ovisi o stupnju imunološkog deficita i dijelu imunološkog sustava čija je funkcija oštećena. Česte su kronične ili recidivne infekcije, neuobičajeni uzročnici infekcija, a rjeđi su kronični proljevi, poremećaj rasta u djece, dokaz autoimunosti itd. Liječenje: antibakterijski lijekovi specifični za infekt, imunoterapija ovisno o vrsti imunodeficijencije (primjena gamaglobulina u hipogamaglobulinemiji, transplantacija koštane srži u T-staničnoj imunodeficijenciji itd.).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1992.

Citiranje:

imunodeficijencija. Medicinski leksikon (1992), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.5.2024. <https://medicinski.lzmk.hr/clanak/imunodeficijencija>.