kalcitonin

traži dalje ...

kalcitonin (tireokalcitonin), hormon što ga luče parafolikulske stanice štitnjače, građen od 32 aminokiseline, molekulska masa 3500. Njegovo lučenje potiču kalcij (hiperkalcemija), beta- adrenergični agonisti, dopamin, estrogeni, gastrin, kolecistokinin, sekretin i glukagon. Kalcitonin smanjuje koncentraciju kalcija i fosfata u krvi djelujući na kosti (inhibicija apsorpcije kosti) i na bubrege (pojačano izlučivanje fosfata). Točna fiziološka uloga kalcitonina nije poznata. Razina kalcitonina u krvi povišena je kod perniciozne anemije i Zollinger-Ellisonova sindroma. Dobiva se iz štitnjače svinja i lososa, te sintetski (po strukturi jednak je ljudskom). Primjenjuje se intramuskularno i sk. injekcijama u liječenju Pagetove bolesti, bolesti koju prati apsorpcija kostiju, hiperkalcemije različita uzroka (npr. intoksikacija vitaminom D, neoplastičke bolesti, tireotoksikoza, hiperparatireoidizam). Nuspojave: gastrointestinalni poremećaji, neugodan okus, promjena boje lica i udova, upalna reakcija na mjestu primjene, (katkada) pojava protutijela (praktički bez značenja).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1992.

Citiranje:

kalcitonin. Medicinski leksikon (1992), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 20.5.2024. <https://medicinski.lzmk.hr/clanak/kalcitonin>.