očna leća

očna leća (lens crystalina), prozirni, epitelni organ bez vaskularizacije i inervacije, hrani se difuzijom iz oćne vodice i staklovine. Obavija je debela čahura leće (capsula lentis). Kubični epitel leće pokriva prednju stranu; na ekvatoru se epitelne stanice mitotički dijele i izduljuju u 7-10mm duge lećne niti (fibrae lentis), šesterostrane prizme, međusobno uzglobljene malenim batićastim nastavcima i udubljenjima (neksusi). Teku usporedo s površinom u koncentričnim slojevima (1400 u novorođenčeta, 2000 u odraslih), dodirujući se na prednjoj i stražnjoj plohi leće i tvore šavove u obliku slova y. Lećne niti nastaju cijeloga života i slažu se u vanjskim slojevima (kora leće); starije odumrle generacije se u sredini (jezgra leće) toliko zgušnjuju da se očna leća tijekom života vrlo malo povećava. Sastav leće: voda (70%), bjelančevine (25%), anorganske soli (5%). Očna leća razvija se od zadebljanja površinskog ektoderma (lećna plakoda) koje se pod utjecajem očnog vrča uvrće i stvara lećni mjehurić, čiji se lumen postupno smanjuje i konačno nestaje zbog izdubljivanja stražnjih epitelnih stanica u lećne niti. Tijekom fetusnog razvitka ogranci hijaloidne arterije i arterija šarenice tvore oko leće opnu (tunica vasculosa lentis) koja iščezava prije rođenja. Njezin eventualni ostatak na prednjoj plohi leće (anomalija) čini pupilarnu membranu.