radiodermatitis

traži dalje ...

radiodermatitis (rendgenski dermatitis, radijacijska opekotina), posljedica djelovanja ionizantnih zraka na kožu. Akutni radiodermatitis razvije se nakon razdoblja latencije od 6 do 12 dana. Prvi stupanj očituje se zagasitocrvenim eritemom nakon kojega zaostaje mrljasta pigmentacija uz prolaznu blokadu funkcije žlijezda lojnica; tri tjedna nakon ozračenja ispadaju dlake, no i to je prolazno i one opet izrastu nakon 4-12 tjedana. Drugi je stupanj karakteriziran upalnim crvenilom, edemom, pojavom mjehurića i vlaženjem; dolazi do trajna gubitka dlaka i noktiju, žlijezda lojnica, a djelomice i znojnica. Treći stupanj nastaje nakon akutna toksičnog djelovanja zraka razvojem duboke nekroze tkiva; nastaje „rendgenski ulkusˮ, koji teško cijeli i može prijeći u spinocelularni karcinom. Kronični radiodermatitis nastaje u većem razmaku, od 2 godine pa do više desetljeća nakon djelovanja ionizantnih zraka (sumacijski učinak), vrlo često na rukama radiologa. Razvija se trajna atrofija kože uz gubitak njezinih adneksa (dlake, nokti, žlijezde) i razviju se mrljaste ili difuzne hiperpigmentacije ili hipopigmentacije, teleangiektazije i keratoze, koje mogu maligno alterirati. Tako nastaje slika poikilodermije. I u tom stadiju može nastati rendgenski ulkus. Liječenje: akutni radiodermatitis traži primjenu indiferentnih posipa i masti, dok se ulkusi liječe kortikosteroidnim mastima uz analgetike i antiflogistike. Kod kroničnog radiodermatitisa treba kožu mastiti indiferentnim mastima i dati heparinske pripravke. Keratoze treba ekscidirati. Rendgenski ulkus obično ne reagira na konzervativno liječenje, pa se kirurški mora prekriti transplantatom.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1992.

Citiranje:

radiodermatitis. Medicinski leksikon (1992), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.5.2024. <https://medicinski.lzmk.hr/clanak/radiodermatitis>.