radna sposobnost

radna sposobnost, sposobnost čovjeka da svoj radni potencijal upotrijebi za privredivanje. Dva su osnovna principa ocjenjivanja radne sposobnosti: opća radna sposobnost, sposobnost čovjeka da upotrijebi svoje radne kapacitete u širokom polju radnih mogućnosti, bez obzira na zvanje; profesionalna radna sposobnost, sposobnost za jedno, određeno zvanje. Svi naši propisi iz radnog osiguranja od 1950. temelje se na profesionalnoj ocjeni radne sposobnosti, dok su osiguranja zavoda za osiguranje na sistemu opće radne sposobnosti. Kod stupanja u radni odnos ocjenjuje se trenutačno stanje, ali i profesionalni rizik, tj. opasnost od nastanka rane invalidnosti pod utjecajem zvanja ili radnog mjesta: Najčešće se ocjenjuje privremena radna nesposobnost (bolovanje), kod čega treba ustanoviti dijagnozu i fazu bolesti, te procijeniti može li osoba u tom stanju raditi na svom radnom mjestu ili ne može. Nakon završene rehabilitacije ocjenjuje se preostala radna sposobnost ili invalidnost. Ocjena radne sposobnosti mora se temeljiti na objektivnim znakovima i ostalim nalazima. U okviru mirovinsko-invalidskog osiguranja posebni su uvjeti za ocjenjivanje nesreće na poslu, profesionalne bolesti, tjelesnog oštećenja te potrebe stalne njege i pomoći druge osobe.