rak

rak (maligni tumor, tumor malignus, zloćudni tumor, zloćudna izraslina, zloćudna neoplazma, neoplasma malignum), zloćudna novotvorina u tijelu što nastaje nekontroliranim rastom i razmnožavanjem nenormalnih stanica. Stanice raka nezrele su i primitivne pa ne funkcioniraju kao normalne. Rast raka ima ove osobitosti u usporedbi s rastom normalnog tkiva: 1. gubitak kontrole rasta, 2. svojstvo prodiranja u okolinu, 3. svojstvo koloniziranja (metastaziranja) u udaljena područja. Pojavu gubitka kontrole rasta prati i svojstvo besmrtnosti zloćudne stanice. Normalne stanice rastu i dijele se samo do ograničena broja, nakon čega ugibaju. Stanice raka se dijele neograničeno. Ta je pojava uočljiva ako se stanice u eksperimentu umjetno održavaju, tj. izvan organizma. U tim prilikama normalne stanice nakon nekoliko dioba ugibaju, jer podliježu mehanizmu kontrole rasta, a stanice raka dijele se neograničeno, tj. besmrtne su. Danas se još ne zna pravi uzrok nastanka raka, ali se zna da u stanovitim okolnostima rak mogu uzrokovati kemijski, fizički i biološki činioci kao što su: dugotrajno izlaganje kancerogenim tvarima, ovisno o mjestu na tijelu koje je tim kemikalijama izloženo, kratkotrajno ozračivanje visokim dozama radioaktivnog zračenja i neki virusi. Ti činioci oštećuju osnovne biološke strukture u stanici koje tada „podivljajuˮ stvarajući nenormalne potomke sa zloćudnim odlikama. Ipak, u svih ljudi ti štetni utjecaji ne uzrokuju uvijek pojavu raka. Zna se da rak nije prijenosna i nasljedna bolest. U nekih ljudi postoji i prirođena sklonost obolijevanju od raka, što je sve izrazitija u starijoj životnoj dobi. Neki su organizmi manje otporni prema raku. Dobro razvijena zdravstvena služba treba nadzirati ugrožene osobe kako bi se pri prvim znakovima oštećenja organizma uklonile s opasna mjesta. Neki od znakova raka su ovi: rane što ne cijele na usnama, jeziku, u ustima i drugdje, oteklina ili čvorić što raste na dojci ili na drugom dijelu tijela, krvarenja ili iscjedak iz dojke, rodnice ili drugih dijelova tijela, ubrzan rast i promjena boje madeža, bradavica i drugih kožnih znamenki, stalne probavne smetnje uz nedostatak teka i mršavljenje, dugotrajna promuklost, kašalj ili otežano gutanje, osobito u pušača, otežano izdavanje stolice i mokrenje. Najsigurnija dijagnoza raka postavlja se mikroskopskim pregledom isječka i/ili stanica sumnjiva tkiva. Preporučljivo je da se starije osobe podvrgnu pregledima barem jednom godišnje. Rak je u cijelom svijetu među najvećim zdravstvenim problemima i kao uzrok smrti na drugom je mjestu odmah nakon srčanih bolesti. Od raka može oboljeti svatko i u svakoj životnoj dobi, ali je on najčešći u ljudi nakon 40. godine života. Dijagnostika i terapija raka u posljednjih 50 godina znatno su unaprijeđene. Otkriven je, i u kliničkoj praksi primijenjen, novi način liječenja raka - kemoterapija, usavršene su metode kirurške i radioterapije raka. Primjenjujući ta terapijska oružja pojedinačno ili udruženo, mnoge maligne bolesti danas se mogu liječiti i bolesnicima se spašavaju životi. Ipak, današnje metode liječenja raka još su daleko od savršenosti, često s djelomičnim uspjehom ili neuspjehom, pretežno zbog kasno primijenjene terapije. Kirurgija, radioterapija i kemoterapija ohrabrene su nedavnim pronalaženjem novih metoda terapije raka, imunoterapije i hormonske terapije. Postoji nada da će se imunološki odgovor jedne jedinke selektivno toliko povisiti da će sam biti u stanju pratiti i istrebljavati vlastite maligno transformirane stanice. Obilje otkrića na području stanične i molekulske biologije koja se odnose na širenje tumora, razmnožavanje stanica i djelovanje štetnih gena (onkogena) i retrovirusa na stanice domaćina nagovješćuju nove terapijske mogućnosti, ali su još značajnija za istraživanja uzroka i prevencije raka. Primjena usavršenih metoda kirurgije, radioterapije i kemoterapije te suvremeni razvitak medicinske tehnologije i napredak u genetici, znatno su proširili mogućnosti dijagnosticiranja raka, koji je zapravo kompleks od 180 zasebnih bolesti raznolika prirodnog toka. Nove biokemijske i radiološke metode tumorskih markera, digitalna suptrakcijska angiografija, kompjuterizirana tomografija i prikazivanje magnetskom rezonancijom od velikog su značenja u kliničkoj onkologiji. Tehnologija rekombinantne dezoksiribonukleinske kiseline (DNK) nudi potpuno novu perspektivu u ocjeni i liječenju bolesnika od raka. Monoklonska protutijela, osobito ona obilježena radioaktivnim izotopima, također su veliko otkriće i njihova je primjena u onkologiji doista mnogostruka - od dijagnostike do prevencije i terapije. Kirurško liječenje obogaćeno je otkrićem i konstrukcijom kirurškog lasera, koji se sve više primjenjuje, a osobito u bolesnika s tumorima središnjega živčanog sustava. Intraoperativna radioterapija u novom obliku također je plod suvremenih istraživanja. Autologna transplantacija koštane srži daje dobre rezultate u liječenju akutne leukemije, Hodgkinova i ne-Hodgkinova limfoma. Citokini, uključivši i limfokin, pružaju: velike mogućnosti u liječenju raka jednako kao i u autoimunih, upalnih i zaraznih bolesti. Najveću pažnju trenutačno privlače interleukin 1, interleukin 2, interleukin 3, tumorski nekrotički faktor i faktor aktiviranja makrofaga. I interferon postaje sve važniji u terapiji raka. Liječenje mnogih vrsta raka zahtijeva stanoviti individualni pristup, koji inače nije neophodan kad su posrijedi neke druge teške netumorske i degenerativne bolesti. Treba se nadati da će združeno djelovanje industrijske i biomedicinske tehnologije, znanstvenog istraživanja i društvene brige za zdravlje, uroditi takvim boljitkom koji će biti na dobrobit svih oboljelih od raka u cijelom svijetu. → registar za rak