rak grkljana

rak grkljana (carcinoma laryngis), zloćudni tumor u grlu koji je češći u muškaraca nego u žena. Prekomjerno uživanje alkohola i duhana navodi se kao važan etiološki činitelj. Više od 99,5% endolaringealnih malignih tumora jesu epitelni tumori. Po obliku su proliferativni s papilarnim bradavičastim ili kvrgavim tvorevinama, infiltrativni i ulcerativni. Mikroskopskom histološkom pretragom najčešće se otkrije planocelularni rak s dozrelim stanicama ili kankroid s orožnjenjima i perlama. Glasiljka je u 85% slučajeva mjesto nastanka raka. Topografski, lokalizacije ovih tumora mogu se svrstati u tri skupine: 1. supraglotična (ventrikularni nabor, Morgagniev ventrikul, petiolus epiglotisa), 2. glotična (glasiljka), 3. transglotična i 4. supglotična. Najbolju prognozu imaju glotični tumori jer izazivaju rane simptome, a kasno metastaziraju, dok transglotični i supglotični brzo metastaziraju. Prevladavaju simptomi fonacijske disfunkcije. Promuklost postaje sve izraženija kako tumor raste i ona prelazi u afoniju. Nelagoda ili bol u grlu, otalgija, kašalj, otežano gutanje, dispneja, povećani vratni limfni čvorovi i gubitak tjelesne mase dodatni su simptomi koji su znak napredovanja bolesti. U svakog bolesnika u kojeg promuklost traje dulje od dva mjeseca valja izvesti laringoskopiju. Terapija ovisi o lokalizaciji, veličini i proširenosti maligne lezije. Rak koji je ograničen na jednu glasiljku s njezinom normalnom pomičnošću, bez znakova povećanih čvorova vrata, liječi se kirurškim zahvatom (kordektomija) ili radioterapijom. Te početne lezije liječe se jednako dobro zračenjem i kirurškim zahvatom. Za tu skupinu petogodišnje je preživljenje od 90% do 95%, ali se, nažalost, najveći broj takvih lezija ne dijagnosticira u ranom stadiju bolesti. Veći tumori zahtijevaju djelomično ili potpuno odstranjenje grkljana (parcijalna ili totalna laringektomija) što ima za posljedicu poremetnju govorne komunikacije. Govornom se rehabilitacijom nakon završena liječenja bolesnici mogu vrlo dobro uključiti u društveni život i potom proživjeti još brojne godine kvalitetnog života. U težim slučajevima, osim kirurške i radioterapije, primjenjuje se i adjuvantna kemoterapija. Nakon završena liječenja potrebno je višegodišnje praćenje bolesnika o kojem treba da zajedno brinu liječnik specijalist otorinolaringolog i liječnik opće prakse.