rak štitnjače

rak štitnjače (carcinoma glandulae thyreoideae), zastupljen je u oko 1% svih slučajeva raka uopće. Učestalost je veća u zemljama gdje je gušavost endemična. To se osobito odnosi na manje diferencirane oblike karcinoma. Pojavljuje se u svakoj dobi s dva maksimuma: manjim između 7 i 20 g. i većim između 40 i 65 g. Omjer muškaraca prema ženama je 1:2. Oko 25% bolesnika prethodno je imalo čvorastu gušu. Zračenje područja štitnjače (koje se svojedobno provodilo u djece zbog tuberkuloze i ostalih limfadenopatija, povećanog timusa i angioma) znatno povećava izglede za razvoj raka štitnjače u kasnijoj dobi. Rak u štitnjači metastazira limfnim i krvnim putem. Sjedište metastaza su vratni limfni čvorovi, pluća i kosti. Koštane i plućne metastaze po građi su slične tkivu štitnjače. Histološka slika određuje prirodni tijek bolesti. Po histološkoj slici postoji nekoliko vrsta raka štitnjače. Papilarni rak obično je multicentričan (50%). Folikulski karcinom češće je jednostran i sklon je hematogenom rasapu. Hürthle-cell adenokarcinom je rijetka varijanta. Agresivniji oblici nalaze se u 10% slučajeva i uključuju malene okrugle stanice, vretenaste ili gigantske stanice koje su više anaplastične. Medularni karcinom je rjeđi oblik. Glavni znakovi mogu biti: nagli asimetrični rast guše, ograničena pomičnost guše pri gutanju, boli koje isijavaju u uho, zatiljak ili rame, promjena konzistencije u guši, slabija pomičnost kože iznad guše i, u težim oblicima, teškoće pri gutanju i disanju uz popratnu promuklost. Rak štitnjače liječi se radikalnim kirurškim zahvatom s prethodnom kompletnom endokrinološkom, citološkom i radiološkom obradom.