tendinitis

tendinitis, upala tetive koja nema sinovijsku ovojnicu ili dijelova tetive koji nisu ovijeni sinovijskom ovojnicom. Takve tetive imaju nježan vanjski omotač (peritendineum), te se često umjesto o tendinitisu govori o peritendinitisu. Nastanak tendinitisa odnosno peritendinitisa uglavnom je mehaničkog uzroka i obično su promjene lokalizirane na mišićno-tetivnom prijelazu. Najčešće su zahvaćene tetive mišića šake, Ahilova tetiva i peronealne tetive. Makroskopski, peritendinozno tkivo je otečeno i hiperemično, a na tetivi je tanji ili deblji sloj fibrina. U samom tkivu nalazi se proliferacija i dilatacija kapilara. U simptomatologiji karakteristična je bol lokalizirana iznad zahvaćena dijela tetive. Bol se pojačava pri pokretima čiji opseg je ograničen. Katkada postoji lokalno otok s hipertermijom kože, a često se čuju krepitacije (→ peritendinitis, krepitirajući). Ako upalne promjene duže traju, dolazi do kroničnog tendinitisa ili peritendinitisa, kada su tetiva i peritendineum prirasli i tvore blok vezivnog tkiva, a to je često na Ahilovoj tetivi, osobito u sportaša. Liječenje tendinitisa i peritendinitisa sastoji se u kraćoj ili dužoj imobilizaciji zahvaćena dijela ekstremiteta, u smanjenju opterećenja, fizikalnoj terapiji; primjeni antiflogistika i lokalnoj primjeni kortikosteroida; a u krajnjem slučaju može biti kirurško.