umor

umor (zamor), reverzibilno smanjenje funkcionalne (radne) sposobnosti organa (organizma) što nastaje kao posljedica aktivnosti. Ima mnogo teorija o neposrednim uzrocima i mehanizmima nastanka umora, ali općenito se može reći da je uzrok u nadvladavanju adaptacijskih sposobnosti odnosno postignute adaptacije na rad. Značajke umora jesu: subjektivni osjećaj umornosti, osjećaj tjelesne iscrpljenosti, nedostatak volje da se rad nastavi (motivacije), smanjenje fizičke sposobnosti (objektivno mjerljiva radnog učinka) te kemijske promjene u mišićima i tjelesnim tekućinama. Može se razlikovati mišićni (fizički) i duševni (psihički) umor; uzroci mišićnog umora jesu: nagomilavanje u mišiću otpadnih tvari (mliječne kiseline i dr.), hipoksija i dr., ali uzrok može biti i primarno živčani. Uzrok duševnog (intelektualnog) umora jest vjerojatno otežani prijenos impulsa u sinapsama zbog iscrpljenja neurotransmitera. Razlikuje se, nadalje, akutni i kronični umor. Glavni simptomi akutnog umora jesu smanjenje sposobnosti koncentracije, smanjenje funkcije osjetnih organa (sluh, vid), slabljenje refleksa i dr., a kroničnoga apatija, slab tek, povremene glavobolje i bolovi u leđima, nemiran san, poremećaji probave, osjećaj iscrpljenosti. U. je osobito važan u industrijskom radu gdje prekomjeran u. treba sprečavati dobrom organizacijom rada, pravilnom raspodjelom i oblicima odmaranja i psihološkim metodama (motivacija!). Umor je, naime, važan uzročni činilac profesionalnih nesreća (npr. umor vozača u prometu), uzrok je 25% tih nesreća. Umor se najbolje sprečava i otklanja fiziološkim odmaranjem, aktivnim odmorom (→ rekreacija).