željezo

željezo (simbol Fe), kem. element, at. br. 26, at. masa 55,85, bijeli metal. U čovječjem organizmu željezo je važno za sintezu hemoglobina, mioglobina i mnogih enzima (citokromi, peroksidaze, katalaze). Ukupno ga u organizmu ima 4g, od toga: 65% u hemoglobinu, 4% u mioglobinu, 1% u enzimima, 0;1% u transferinu, te 25-30% u feritinu i hemosiderinu. U živežnim namirnicama najviše dolazi u mesu, kruhu, voću i povrću. Izrazito malo ga ima u riži, masti, mlijeku i mliječnim proizvodima (hranjenje dojenčeta isključivo mlijekom, pa i majčinim, može prouzročiti anemiju!) Željezo se apsorbira uglavnom u tankom crijevu, u obliku dvovaljanih soli. Nakon apsorpcije veže se u krvi na transferin, pa se predaje svim stanicama, a osobito stanicama jetre, gdje se spaja s apoferitinom u → feritin, koji ima značenje rezervnog željeza. Kad se zasiti sav apoferitin, željezo se taloži kao netopljivi pigment → hemosiderin. Organizam ekonomizira željezom, tako da se željezo iz razrađenog hemoglobina ponovno uklapa u metaboličke tokove (shema). Metabolizam željeza može se ispitivati upotrebom radioaktivnog željeza (→ ferokinetika, → radioaktivno željezo). Muškarac dnevno gubi 0,6mg željeza, a žena još 0,7mg (zbog menstruacijskog krvarenja), pa toliko iznosi i dnevna potreba. Nedostatak željeza može nastati u žena zbog menoragije, a u oba spola zbog kroničnih krvarenja (ulkusna bolest, varikoziteti jednjaka, hemoroidi i dr.). Može se očitovati kao sideropenična anemija (mikrocitna, hipokromna), kao organske promjene kože i nokata (lagano pucaju), atrofija sluznice, adinamija. Terapijska upotreba i otrovanje → antianemici.