židovska medicina

židovska medicina. Stara židovska medicina je isključivo preventivna. U Bibliji (Stari zavjet) nalaze se mnogi higijenski-propisi (održavanje osobne higijene, higijena živežnih namirnica, izolacija zaraznih bolesnika, obvezatan dan tjednog odmora), no motivacija tih propisa nije medicinska već religiozna, pa svećenici nadziru izvršavanje tih propisa. Nigdje se ne spominje liječenje; naime, bolest je, prema shvaćanju Biblije, tjelesno i duševno čišćenje, čiji se proces ne smije ometati. Za upoznavanje kasnije židovske medicine važni su Novi zavjet i Talmud. U Talmudu se već spominju liječnici, no medicina je još uvijek u rukama rabina, koji su u provođenju biblijskih propisa stekli stanovito iskustvo u anatomiji, ginekologiji, higijeni i sudskoj medicini.