žvakanje

žvakanje (mastikacija), usitnjavanje hrane u ustima što se postiže sjeckanjem (sjekutići) i mljevenjem (kutnjaci) zalogaja. Usitnjavanje hrane je veoma važno, jer se time povećava površina izložena probavnim enzimima i sprečava oštećenje sluznice probavnog sustava. Osim toga, žvakanje je osobito važno pri uzimanju voćnih plodova i svježa povrća, jer se njime mehanički uništava celulozna opna oko hranjivih dijelova hrane. Sila koja se razvija djelovanjem žvačnih mišića je veoma velika: u području sjekutića 240 rijutna (N), a u području kutnjaka 860N. Većinu žvačnih mišića inervira živac trigeminus, a samo žvakanje nadziru jezgre u rombencefalonu. Velik dio procesa žvakanja je refleks žvakanja koji se odvija ovako: nazočnost hrane u ustima izaziva refleksnu inhibiciju žvačnih mišića pa dolazi do spuštanja mandibule. To izaziva istezanje žvačnih mišića, njihovu refleksnu kontrakciju i podizanje mandibule, pa se čitav proces zatim ponavlja. Žvakanje je, dakle, automatizam, a pod kontrolom volje su samo započinjanje i prestanak žvakanja.