Medicinski leksikon
PROJEKTABECEDARIJTRAŽILICAKONTAKT

čovjek (Homo sapiens), sisavac iz reda primata s uspravnim držanjem, vrlo razvijenim mozgom, artikuliranim govorom i stvaralačkom inteligencijom; živi organizam najvišega razvojnog stupnja. U svojoj dugoj prošlosti razvio se prožimanjem biološke i kulturne evolucije. Čovjek je jedino živo biće na Zemlji svjesno stupnja svoga razvoja i mogućih posljedica svoga djelovanja, i zbog svoje kulturne evolucije može djelovati na svoju biološku evoluciju. Evolucija čovjeka obuhvaća dugi niz postupnih promjena o kojima sudimo na osnovi slučajnih nalaza fosilnih ostataka (manje ili više potpuni ostaci kostura) i popratnih arheoloških artefakata (oruđa, nastambe, grobnice, umjetnička ostvarenja). Nazivi prema zemljopisnim nalazištima (pekinški, javanski, neandertalski čovjek) označuju samo osobitosti nalaza, a ne mjesto na razvojnoj ljestvici. Anatomski kriteriji za prosuđivanje postignuta stupnja napredovanja od životinjskih predaka prema jedinkama s obilježjima ljudske vrste (hominizacija) jesu: rast, prilagođenost kostura uspravnom stavu i hodu, kapacitet lubanje i razvijenost pojedinih njezinih dijelova (zaključivanje o razvitku inteligencije i načinu prehrane). Ostali kriteriji su znakovi o upotrebi vatre, o postojanju nekih bolesti i arheološki artefakti koji ukazuju na stupanj intelektualnog, socijalnog i civilizacijskog razvitka. Najznačajnija biološka promjena u evoluciji čovjeka jest razvitak čeonog režnja mozga kao sjedišta inteligencije. Usporedo se razvijao uspravan stav (dvonožni hod), desnorukost i stereoskopski vid. Sve je to neposredno ili posredno omogućilo čovjeku veliku prilagodljivost na najrazličitije uvjete života i tako odredilo njegovu ulogu na Zemlji. U najnovije vrijeme javlja se i naziv Homo biologicus kao oznaka zamišljenog čovjeka budućnosti čiju će razvojnu sudbinu uvjetovati umjetni zahvati u njegovu nasljednu osnovu (genetsko inženjerstvo).