Medicinski leksikon
PROJEKTABECEDARIJTRAŽILICAKONTAKT

plućna embolija (embolia a. pulmonalis), začepljenje jednog ili više ogranaka plućne arterije, najčešće krvnim ugruškom, rjeđe zrakom, mašću, parazitima, tumorskim stanicama, plodovom vodom i stranim tijelom. Krvni ugrušak najčešće potječe iz vena donjih udova ili zdjelice. Simptomi ovise o veličini začepljene žile. Pri masivnoj plućnoj emboliji bolesnik osjeti iznenadnu bol u prsištu praćenu zaduhom, tahipnejom i vrlo brzo nastaje slika kardiogenog šoka. Kod začepljenja većih ogranaka plućne arterije razvije se plućni infarkt (osobito u bolesnika s plućnom kongestijom pri zatajivanju srca). I u tom slučaju bolesnik osjeti naglu prsnu bol, ubrzano i otežano diše, upadljiva je tahikardija, tjelesna temperatura može biti povišena. Pri emboliji manjeg ogranka plućne arterije, glavni znakovi su tahikardija i tahipneja. Na rendgenskoj slici pluća u ranoj fazi ne moraju se vidjeti promjene; poslije se mogu uočiti slike plućnog infarkta, pleuralni izljev, povišen stav ošita na zahvaćenoj strani, smanjenje plućnoga vaskularnog crteža, male atelektaze. Elektrokardiografski se nalazi promjena električne osi udesno, rotacija srca tipa S1Q3 uz negativan T-val u III. odvodu, znakovi opterećenja desnog ventrikula. U acidobaznom statusu nalazi se snižen parcijalni tlak kisika i ugljičnog dioksida (zbog hiperventilacije). Ključna pretraga je scintigrafija pluća (perfuzijska i inhalacijska) koja prikazuje veličinu funkcijskih promjena. Plućna angiografija daje podatke o anatomskim promjenama (defekti punjenja). Terapija je usmjerena prema liječenju embolijskog incidenta i sprečavanju ponovne embolije: mirovanje, analgetici, morfin za smirivanje dišnog centra, antikoagulancije (heparin). Kod masivne plućne embolije primjenjuju se fibrinolitici. Kod opasnosti od ponovljenih embolija izvodi se kirurško podvezivanje ili plikacija donje šuplje vene, ili se u nju stavljaju „filter" ili „kišobran" koji zaustavljaju trombe. Za prevenciju plućne embolije u nepokretnih bolesnika najvažnije je micanje udova, odnosno rano ustajanje nakon kirurških zahvata ili davanje male profilaktične doze heparina.