vazomotorika

vazomotorika, mijenjanje promjera krvnih žila (uglavnom arteriola): sužavanje žila kontrakcijom (vazokonstrikcija) odnosno širenje žila relaksacijom (vazodilatacija) glatkih mišićnih vlakana u njihovoj stijenci. Reguliraju je vazokonstrikcijski i vazodilatacijski živci (živčana regulacija) i neke tvari putem krvi (humoralna regulacija). Svi činitelji što utječu na vazomotoriku djeluju koordinirano, sa svrhom da se pojedinim organima dovede pogodna količina krvi s obzirom na stupanj njihove djelatnosti, a da se pritom održi u cjelini normalna cirkulacija krvi. Nadalje, vazomotorika ima važnu ulogu u održavanju konstantnog arterijskog tlaka. Vazokonstrikcijski živci pripadaju torako-lumbalnom dijelu simpatikusa (→ autonomni živčani sustav). Oni imaju stalni (tonički) utjecaj na krvne žile - osnovni vaskularni tonus - a pojačanom stimulacijom mogu prouzročiti samo lokalnu ili opću (generaliziranu) vazokonstrikciju. Vazodilatacijski živci (simpatički i parasimpatički) postoje samo u nekim ograničenim područjima, pa je vazodilatacija uglavnom pasivan proces što nastaje zbog inhibicije simpatikusa. Humoralni faktori utječu na vazomotoriku djelovanjem na vazomotorne centre ili izravno na žile. O djelovanju na vazomotorne centre → vazomotorni centri. Izravno na krvne žile (uglavnom arteriole) djeluju 3 skupine tvari: a) proizvodi metabolizma, b) hormoni i c) neke druge aktivne tvari. Metabolički proizvodi (CO₂, mliječna kiselina i dr.) lokalno proširuju krvne žile (metabolička autoregulacija protoka krvi). Glavni vazokonstrikcijski hormoni jesu: noradrenalin i vazopresin. Druge aktivne tvari jesu: angiotenzin, histamin, serotonin, kinini, prostaglandini i dr. Neki od njih mogu djelovati i vazokonstrikcijski i vazodilatacijski.