Dopplerova ehokardiografija

Dopplerova ehokardiografija, ultrazvučna pretraga koja se temelji na Dopplerovu efektu. Služi za prikazivanje brzina i smjera krvnog protoka. Zbog toga se koristi za dijagnozu kardiovaskularnih bolesti koje zahvaćaju te osobine krvnog protoka. Klasični su primjeri stenoze zalistaka (povećana brzina) i insuficijencija zalistaka (obrnuti smjer). Ima široku primjenu, jer gotovo svi poremećaji kardiovaskularnog sustava utječu na krvni protok. Tom se metodom može izračunati gradijent tlaka kroz srčana ušća, širina ušća, dokazati i semikvantificirati regurgitacije ušća i šantove, izračunati teledijastolički tlak lijeve klijetke, minutni volumen srca i sistoličke tlakove u desnom ventrikulu ili plućnoj arteriji. Primjenjuju se tri metode: 1. pulzirajuća Dopplerova ehokardiografija, gdje pretvornik šalje pulzirajuće ultrazvučne impulse i prima odbijene valove u određenim intervalima; zna se mjesto s kojeg se mjeri brzina kretanja, ali je mjerenje brzine nepreciznije ili nemoguće za velike brzine; 2. kontinuirana Dopplerova ehokardiografija: pretvornik šalje kontinuirane valove, može se vrlo točno mjeriti brzina, ali je nemoguće točno odrediti mjesto s kojega se mjeri brzina kretanja; 3. dvodimenzijski prikaz protoka krvi Dopplerovom ehokardiografijom u bojama. Riječ je o prikazu protoka krvi pulzirajućom Dopplerovom metodom na mnogim mjestima u srčanim šupljinama („mapiranje") i njegovu superponiranju na anatomsku dvodimenzijsku sliku. Prema dogovoru, protok krvi u smjeru pretvornika prikazuje se u crvenoj, a protok u smjeru od pretvornika u plavoj boji. Svjetliji tonovi boje odgovaraju većim brzinama, a turbulentno se gibanje prikazuje u mozaičnom obliku. Ova „ultrazvučna angiografija" omogućuje bržu dijagnozu i semikvantifikaciju zalisnih regurgitacija i skretanja krvi, prikaz stenozantnih lezija, procjenu funkcije umjetnih zalistaka, dijagnozu multiplih poremećaja protoka i olakšava pretragu klasičnom pulzirajućom i kontinuiranom Dopplerovom metodom.