Trendelenburgova operacija

Trendelenburgova operacija, klasična operacija kod plućne embolije. Prvi ju je predložio Trendelenburg (1907), a tek ju je Kirschner prvi uspješno izveo (1924). Indikacija: nagli nastup simptoma (smrtno bljedilo, teška dispneja - „hvatanjeˮ zraka, jedva pipljivo ili nepipljivo bilo, umirući bolesnik). Kirurška tehnika: incizija kože u obliku slova T (parasternalni lijevi okomiti rez kože uz vodoravni rez u visini 2. rebra), parcijalna resekcija 2. rebra, pleurotomija i zatim perikardiotornija. Pomoću Trendelenburgove sonde provuče se vrpca: oko aorte i arterije pulmonalis i potom se stegne. Zatim slijedi uzdužna arteriotomija (0,75cm), kroz otvor se uvede hvataljka prema račvištu plućne arterije. Kad se odstrani embolus uzdužno se postavi stezaljka i sašije mjesto arteriotomije. Kompresija žila ne smije trajati dulje od 3/4 minute. Kasnije je Rehn predložio kompresiju šupljih vena koju bolesnik bolje podnosi od kompresije velikih arterija.