akademski naslovi u medicini

akademski naslovi u medicini. Na srednjovjekovnim evropskim sveučilištima uvodi se u XII. st. naziv doktor (naučavatelj) za sve istaknute humaniste, pa tako i za liječnike. Taj su naslov stjecali liječnici-fizici (s pretežno internističkom naobrazbom) nakon odslušanih predavanja, položenih ispita, izrade i javne obrane disertacije te položene zakletve, a do XVII. st. davao je pravo držanja predavanja na medicinskim fakultetima. Kirurzi su dobivali naslov magistra kirurgije učenjem manualne vještine kod priznatih kirurga ili na posebnim tečajevima pri kirurškim školama, odnosno medicinskim fakultetima. Postojali su i naslovi magistra porodništva te magistra okulistike. Za sve te naslove liječnici su dobivali posebne diplome dok nije 1872. u Beču uveden jedinstven naslov doktora sveopće medicine (doctor medicinae universae). Danas u nas liječnici i stomatolozi, nakon završena studija i izrade diplomskog rada, postižu naslov doktora medicine, odnosno stomatologije. Poslije završena postdiplomskog studija i obrane magistarskog rada oni dobivaju naslov magistra znanosti, a nakon obrane doktorske disertacije naslov doktora medicinskih znanosti. Istaknuti znanstveni i javni radnici mogu na sveučilištima steći počasni naslov „doctor honoris causa". Specijalisti za pojedine grane medicine ne služe se nikakvim posebnim titulama, dok nastavnici na medicinskim fakultetima stječu naslove docenta, izvanrednog i redovitog profesora.