bubrežni kanalići

bubrežni kanalići, kanalići koji se neposredno nadovezuju na bubrežna tjelešca i završavaju izlivajući se na papili bubrega u bubrežne vrčeve. Prema obliku i debljini, načinu toka kroz bubrežni parenhim, te strukturi i funkciji epitelnih stanica razlikuju se sekretni i odvodni kanalići. Sekretni kanalići su nerazgranjeni i svaki se nastavlja na jedno bubrežno tjelešce s kojim čini nefron. Morfološki segmenti sekretnog kanalića: proksimalni zavijeni kanalić, Henleova petlja (silazni i uzlazni krak) i distalni zavijeni kanalić koji jednim ograničenim područjem (macula densa) dodiruje ishodišno bubrežno tjelešce i zatim se ulijeva u najtanji odvodni kanalić. U Henleovoj petlji se po debljini i vrsti epitela razlikuje tanki i debeli segment. Proksimalni zavijeni kanalić i početni dio silaznog kraka Henleove petlje oblažu kubične stanice specijalizirane za transport vode i iona (četkasta prevlaka na slobodnoj površini, bazalni labirint, mnoštvo mitohondrija). Tanki segment Henleove petlje oblaže spljošteni epitel sličan endotelu krvnih kapilara. Debeli segment Henleove petlje i distalni zavijeni kanalić oblaže epitel sličan onome u proksimalnom dijelu, ali bez četkaste prevlake na slobodnoj površini. Sekretne kanaliće oblaže izvana peritubulska kapilarna mreža koja nestaje grananjem eferentne arteriole. Odvodni kanalići započinju u kori bubrega (sabirne cjevčice) i njihovim međusobnim spajanjem nastaju sve deblji ravni kanalići (sabirne cijevi), koji prolaze kroz moždinu i otvaraju se na vrhu piramide kao Bellinievi kanali (ductus papillares).