diseminirana intravaskularna koagulacija

diseminirana intravaskularna koagulacija (DIC, trombohemoragični sindrom, sindrom intravaskularne koagulacije i fibrinolize, sindrom aktivirane proteolitičke aktivnosti, potrošna koagulopatija), intermedijarni sindrom u tijeku niza bolesti upalne prirode, osobito kod sepse, zloćudnih tumora, gotovo kod svih oblika šoka, transfuzije nesuklađne krvi, terminalnih stanja mnogih bolesti. Razmjerno čest sindrom praćen znakovima i tromboze i krvarenja. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike (znakovi krvarenja i tromboze) te laboratorijskih nalaza: sniženje broja trombocita, pad fibrinogena, povećanje topljivih kompleksa fibrin-monomera, povećanje fibrinopeptida A-B u početnoj fazi, porast razgradnih produkata fibrina/fibrinogena, sniženje antitrombina III, sniženje plazrninogena, faktora V, VIII i XIII, porast D-D dimera, pojava fragmenata eritrocita u krvnom razmazu. Laboratorijski nalazi prate se jedan do dva puta na dan do potvrde dijagnoze diseminirane intravaskularne koagulacije, te tijekom liječenja. Liječenje osnovne bolesti primjenjuje se ovisno o fazi diseminirane intravaskularne koagulacije: antitrombin III ili svježe smrznuta plazma sami ili s heparinom te ciljana nadomjestna terapija (koncentrat trombocita i fibrinogen). U određenim oblicima modulira se fibrinolitička aktivnost aprotininom.