izvantjelesna oplodnja

izvantjelesna oplodnja (fertilizacija in vitro), obavlja se uglavnom ako je jedini uzrok neplodnosti nepopravljivo oštećenje jajovoda ili vrlo smanjen broj spermija u ejakulatu. Za vrijeme ovulacije, koja se u pravilu stimulira da bi se dobilo više jajnih stanica i predvidjelo vrijeme ovulacije, punktira se jajnik i aspiriraju jajne stanice zajedno s tekućinom iz folikula jajnika. Punkcija se obavi laparoskopski ili (sve češće) vaginalnim putem ultrazvučno vođenom iglom. Zatim se u laboratoriju jajnim stanicama primiješaju spermiji i to ostavi u termostatu na 37°C u posebnom mediju i prikladnoj atmosferi i vlažnosti. Ako uspije oplodnja i oplođeno se jajašce počne dijeliti, ono se oko 44-46 h nakon aspiracije prenese u maternicu. Obično se zametak prenosi u stadiju od četiri do osam stanica. Postoje i drugi načini izvantjelesne oplodnje, npr. prijenos oplođenog jajašca jedne žene u maternicu druge, ako su toj drugoj odstranjeni jajnici; ili prijenos jajašca žene koja nema maternicu u maternicu druge žene i još neke druge metode, ali o tome se vode brojne etičko-pravne rasprave.