leukemija, mijeloična, kronična

leukemija, mijeloična, kronična, zloćudna, klonska mijeloproliferativna bolest nastala malignom preobrazbom matične stanice s karakterističnim kromosomskim poremećajem Philadelphia (Ph) kromosoma. Godišnja učestalost iznosi 1 oboljeli na 100 000 stanovnika, odnosno 20 % oboljelih od leukemije. Zahvaća podjednako oba spola, a javlja se vrlo rijetko u djetinjstvu. Nepoznata je uzroka. Klinički znakovi: stalno, progresivno povećanje broja leukocita zbog nakupljanja nezrelih i zrelih oblika granulocita u koštanoj srži i perifernoj krvi uz povećanje slezene i jetre. Subjektivno dominira malaksalost i umor kao prvi znakovi, a kasnije znojenje i mršavljenje. U nekih bolesnika prisutna je trombocitoza, dok je slabokrvnost česti znak. Dijagnoza se postavlja punkcijom i biopsijom koštane srži. Transformacija kronične mijeloične leukemije u fazu ubrzane refrakterne mijeloproliferacije vrlo je česta. Liječenje se provodi busulfanom, kontinuirano ili intermitentno, i hidroksiurejom. U posebnim indikacijama učini se splenektomija ili se zrači slezena. Metoda izbora u kroničnoj fazi bolesti je alogenična transplantacija koštane srži ako zato postoje uvjeti. Leukofereza se primjenjuje kod hiperleukocitoze s mogućim plućnim i cerebrovaskularnim komplikacijama zbog leukostaze. Istražuje se liječenje visoko doziranim rekombinantnim interferonom. Liječenje akutne blastične transformacije istovjetno je liječenju akutne mijeloične leukemije.