manualna medicina

manualna medicina, medicinska tehnika gdje se manipulacijama kralješnice i udova nastoje ukloniti funkcijske smetnje pokretnosti zglobova. Ima dvije grane: hirodijagnostiku, dijagnostički postupak za ispitivanje funkcionalnog stanja, te hiropraktiku (osteopraktiku); tj. stanovite manipulacije kojima se nastoji postići određeni rezultat. Manualna medicina se može primijeniti samo kod reverzibilnih promjena, a ne kod strukturnih oštećenja, dakle samo kod funkcionalnih blokada kralješnice i udova sa spazmima i bolovima. Hirodijagnostika se izvodi vrlo detaljno. Hiropraktika obuhvaća a) kineziterapiju radi ispravljanja statike i jačanja mišića, b) nespecifičnu ili usmjerenu mobilizaciju te c) manipulacije, gdje se jednokratnim, jakim ili trzajnim pokretom, uspostavlja normalno funkcijsko stanje. U slučaju uspjeha, smetnje nestaju odmah, a često se čuje i štropot preskakanja („vraćanja tkiva na mjestoˮ). Potrebni su oprez i dobro poznavanje tehnike da se ne ošteti bolesnika. Kontraindikacije: maligni tumori, svi aktivni patološki procesi, organska oštećenja i osteoporoza. Manualnu medicinu izvode osteopati (liječnici), ali i hiropraktičari (zdravstveni radnici više ili srednje stručne spreme).