moždana cirkulacija

moždana cirkulacija, protok krvi kroz mozak, iznosi 50-55mL/100g moždanog tkiva u min, odnosno u odrasla čovjeka 750mL, što čini 15% od minutnog volumena srca. Mozak opskrbljuju krvlju 2 parne arterije: unutrašnja karotida i vertebralna arterija. Vensku krv iz mozga odvode duboke i površne vene koje nemaju zalistaka i ulaze u venske sinuse. Ukupan protok krvi kroz mozak uglavnom je konstantan, ali se regionalni protok jako mijenja (povećava) pri povećanoj aktivnosti odnosnog dijela mozga. Za ispitivanje raspodjele krvnog protoka na pojedine dijelove mozga (regionalni cerebralni krvni protok, engl. regional cerebral blood flow, skraćeno: rCBF) upotrebljavaju se: scintigrafija, emisijska kompjutorizirana tomografija, pozitronska emisijska tomografija i druge metode (primjena radioaktivnog ksenona). Na veličinu protoka krvi u mozgu najviše djeluju (povećanjem) povećana koncentracija CO₂, smanjen pH i nestašica kisika (hipoksija), dok živčana regulacija u normalnim uvjetima nema nikakva značenja. Za održavanje normalne cirkulacije važan je arterijski tlak, ali je rnozak sposoban da se prilagodi njegovim velikim promjenama (autoregulacija protoka), tako da je u rasponu arterijskog tlaka 8-19kPa protok konstantan. Ako tlak padne ispod 8kPa, protok se jako smanji, nastaje hipoksija mozga te sinkopa, nesvjestica i dr.