opća anestezija

opća anestezija, stanje posvemašnje neosjetljivosti za vanjske podražaje izazvano reverzibilnom depresijom živčanih stanica. Pojam uključuje gubitak svijesti, svih bolnih osjeta, gašenje obrambenih refleksa, a često i relaksaciju skeletnog mišićja. Sve se ove komponente mogu postići jednim anestetikom kada se primijeni u dovoljno visokoj dozi (monoanestezija), ili pomoću nekoliko sredstava od kojih svako ima potreban učinak (balansirana anestezija). Značajke opće anestezije ovise o načinu primjene anestetika. U inhalacijskoj anesteziji anestetički plinovi i pare unose se putem pluća u krv, a istim putem i napuštaju organizam, pri čemu njihov učinak prestaje. U intravenskoj anesteziji anestetik se unosi izravno u optok krvi, a njegovo djelovanje prestaje tek biodegradacijom ili eliminacijom putem bubrega, jetre ili crijeva. Budući da je za vrijeme opće anestezije bolesnik bespomoćan, potrebna je kontrola odgovarajućeg stručnjaka koji je upoznat sa stanjem bolesnika i sa svim mogućim posljedicama djelovanja anestetika. U općoj anesteziji izvodi se većina operacijskih zahvata i invazivnih dijagnostičkih postupaka, a katkada ima i terapijsku primjenu.