plinska kromatografija

plinska kromatografija, najefikasniji kromatografski postupak za razdvajanje komponenata neke smjese tvari, ograničena na hlapljive tvari. Često se povezuje sa spektrografom mase radi točnije identifikacije komponente. Princip rada je razdjeljivanje tvari između stacionarne tekućine i mobilne plinske faze. Stacionarna faza je jedna teško hlapljiva tekućina (polietilenglikol, silikoni) nanesena na inertni nosilac. Njome se pune vrlo dugačke staklene metalne kolone. Kroz kolonu struji inertni plin (vodik, dušik, helij) koji je vehikul (plin nosilac). Prema topljivosti, u stacionarnoj fazi gibaju se komponente smjese brže ili sporije. Na izlasku iz kolone je detektor, njime se mjeri vrijeme zadržavanja tvari u koloni i njezin volumen. Tlak plina i temperatura kolone podešavaju se prema potrebi.