ponašanje

ponašanje, način postojanja i reagiranja jedinke koji se može objektivno promatrati; organizirani skup djelovanja koji pojedinac odabire na osnovi primljenih informacija o okolini i kojima on integrira svoja nastojanja za život u toj okolini. Ponašanje je općenito rezultat zajedničkog djelovanja nagonskog i naučenog (iskustvenog, empirijskog). Te dvije krajnosti samo su djelomično međusobno pomirljive i zato jedna od njih uvijek izrazito prevladava. U životinjskom svijetu prevladava nagonska komponenta, iako u nekih vrsta (npr. društveni kukci: mravi, termiti, pčele) nagonske i refleksne radnje postižu stupanj složenosti i savršenstva koji asocira na inteligentne čine. U ponašanju čovjeka dominiraju naučene radnje, asocijativnost, emocije i inteligentno mišljenje pod jakim utjecajem socijalnih, kulturnih i etičkih činilaca. Zato je ponašanje čovjeka plastičnije, fleksibilnije i prilagodljivije promijenjenim uvjetima životne sredine. Regulacijski centri čovjekova ponašanja smješteni su u području limbičkog sustava mozga. Promjene i teže poremetnje ponašanja bitni su sastojci simptomatologije duševnih bolesti (depresija, mahnitost, uznemirenost, napadi srdžbe, bježanje, suicidne ideje, odbijanje hrane, delinkventno ponašanje). →  nagoni, → etologija