prirođena imunost

prirođena imunost, imunost (otpornost) za koju nije potreban prethodni dodir organizma s antigenom. U mehanizme prirođene otpornosti u širem smislu ubrajaju se koža i sluznice koji ne predstavljaju samo mehaničku prepreku ulasku stranih tvari i organizama, već mogu djelovati i antimikrobno (kiselost znoja i želučanog soka, mnogobrojni enzimi u probavnom sustavu, glikolipidi u slini). Prodru li strane tvari kroz te anatomske prepreke, suočit će se s različitim efektorima prirođene imunosti unutar organizma. Od humoralnih efektora najvažniji su komplement, beta-lizin, lizozim, interferon i tzv. prirodna protutijela. Glavni nosioci stanične nespecifične obrane jesu fagociti (polimorfonuklearni neutrofilni leukociti i makrofagi), te stanice NK i K (→ ubilačke stanice).