psihosomatska medicina

psihosomatska medicina (psihosomatika), znanost i medicinska grana koja dovodi u međusobnu vezu i zavisnost psihosocijalne i tjelesne procese (zbivanja), koji su važni i odgovorni i za zdravlje i za postanak bolesti. Postoji bezbroj definicija i shvaćanja psihosomatike, no sva se svode na davna povijesna (od Hipokrata i prije) stajališta o međusobnom utjecaju i jedinstvenosti duševnoga i tjelesnoga. Prihvatljiva definicija čini se ona (Lipowski, 1977) koja dijeli psihosomatiku na: 1. znanost o biologijskim, psihologijskim i socijalnim činiteljima u zdravlju i bolesti; 2. pristup medicinskoj praksi tako što se uzima u obzir utjecaj psihosocijalnih činitelja kod svake bolesti i 3. kliničku djelatnost na međupodručju medicine i znanosti o ponašanju. Često se miješa tzv. konverzivne (organske) neuroze s psihosomatskim oboljenjima. Razlike su, međutim, bitne: konverzivne neuroze su funkcionalne, a psihosomatska oboljenja imaju organsku podlogu; nagonski, emocionalni konflikti su kod prvih površni, kod drugih duboki; simptomi kod neuroza nastaju nesvjesnom blokadom autonomnoga živčanog sustava, a kod psihosomatskih bolesti direktnim utjecajem psihičkog stresa na autonomni sustav, preko neuroendokrinog sustava; psihodinamičko tumačenje govori da se konverzivna neuroza javlja razmjerno kasno u razvoju, tj. u edipskoj fazi, dok se psihosomatske bolesti javljaju ranije, tj. već u oralnoj ili analnoj fazi. Smatra se da su posebne strukture ličnosti predisponirane za psihosomatska oboljenja. Međutim, ako dispozicija i postoji, bolest se ne mora pojaviti.