sindrom bolnog ramena

sindrom bolnog ramena, bol i ograničenje pokreta u ramenu, obično jednostrano. Može nastati naglo, napose nakon mehaničkog povoda (pad na pruženu ruku, nagao zamah rukom), ali i postupno, bez jasna uzroka. Najčešći supstrat je degenerativno ili traumatsko oštećenje tetivnog rukavca (manšete) rotatora što ga čine mišići supraspinatus, infraspinatus, teres minor i subskapularis; tada se pri odmicanju i podizanju ruke osjeća najjača bol u položaju od 60° do 120° (karakteristični „bolni luk"), kako pri podizanju tako i pri spuštanju ruke. Najčešće je oštećena tetiva m. supraspinatusa (odatle raniji naziv „sindrom supraspinatusa"). Druga promjena koja izaziva sindrom bolnog ramena je upala tetivne ovojnice duge glave bicepsa; kako je ona obavijena duplikaturom čahure ramenog zgloba, upala se proširi na cijelu čahuru pa se ona skvrči (retraktilni kapsulitis) i izazove upornu adukcijsku kontrakturu („zamrznuto rame"). Treći poznati uzrok može biti upala subakromijske burze; ona obično počne naglo, žestokim bolima, a katkad i laganom oteklinom. Integritet manšete mišića rotatora najviše trpi kad je ruka visoko podignuta, jer se ona tad „sudara" s akromionom, akromioklavikulnim ligamentom i drugim koštanim izbočinama („sindrom sudaranja", engl. impingement syndrome). U degenerativno promijenjene tetive i u burzu mogu se taložiti kalcijske soli (hidroksiapatit). Diferencijalno dijagnostički treba isključiti bolesti samog ramenog zgloba i susjednih kostiju (upale, tumori), kao i reflektiranu bol u ramenu zbog degenerativne bolesti vratne kralješnice, bolesti plućnog vrška (npr. Pancoastov tumor), žučnog mjehura, jetre i dijafragme. Liječenje: u akutnoj fazi mirovanje u položaju lagane abdukcije, nesteroidni antiflogistici, krioterapija, lokalna infiltracija kortikosteroida; prema potrebi nastavlja se fizikalnom terapijom. Pri zamrznutom ramenu (uz termoterapiju i elektroterapiju) najvažnija je uporna ali oprezna kineziterapija (kadšto treba više mjeseci da se ramenu vrati gibljivost!). Ako je došlo do potpune rupture tetive (kada se ruka ne može abducirati, a dokazuje se artrografijom), treba je sašiti; djelomične rupture liječe se konzervativno.