sindromi moždanih režnjeva

sindromi moždanih režnjeva, lokalizatorni cerebralni sindromi karakteristični za lezije pojedinih moždanih regija. Više živčane funkcije i njihovi poremećaji mogu se uvjetno sistematizirati prema regionalnim cjelinama, koje na osnovi filogenetskih i ontogenetskih principa i funkcionalnih osobitosti najbolje odgovaraju cerebralnim režnjevima. Iako je ta podjela praktički upotrebljiva, ona je uvjetna i relativna, jer su sami režnjevi međusobno neoštro ograničeni, a mozak ima visok stupanj plastičnosti, što se osobito vidi u fazi razvoja. U fiziološkim stanjima u znatnoj mjeri dolazi do izražaja integrativna sposobnost mozga u smislu angažiranja velikih dijelova mozga i njegova integralnog funkcioniranja pri realizaciji i modifikaciji pojedinih funkcija. U patološkim stanjima vidi se sposobnost određenih dijelova da u znatnoj mjeri preuzmu funkcije oštećenih ili uništenih dijelova mozga (vikarirajuće funkcije), što se osobito primjećuje u ranijim fazama razvoja mozga, npr. kod oštećenja prije ili za vrijeme porođaja. U sindrome moždanih režnjeva ubrajaju se sindromi čeonog, tjemenog, sljepoočnog i zatiljnog režnja.