torakalna kirurgija

torakalna kirurgija, grana kirurgije koja se bavi kirurškim liječenjem intratorakalnih organa. Moderno doba torakalne kirurgije započelo je krajem 19. st. kirurškim liječenjem empijema i kožura (→ Schedeova operacija, → Delormeova operacija), ali je pravi razvoj bilo presudno sprečavanje umjetnog pneumotoraksa kod operacije. Trebalo je proći oko pola stoljeća da se od komore sa sniženim tlakom (Sauerbruch), preko maske s pretlakom (Brauer) dođe do moderne endotrahealne anestezije. Prve lobektomije radile su se u dva akta i tek u četvrtom desetljeću, s otkrićem aspiracijske drenaže, započela je era moderne resekcije pluća u jednom aktu. Do otkrića tuberkulostatika vodeću ulogu u liječenju tuberkuloze pluća imale su metode kolapsoterapije (torakokaustika, torakoplastika itd.), koje nakon toga gotovo posve potiskuju resekcijske metode. U to vrijeme svoj pun razvitak doživljavaju operacije na jednjaku (resekcije, plastike itd.). Kirurgija srca postaje zasebna grana a nešto kasnije učinjene su prve plastične operacije na traheji i velikim bronhima (resekcija, plastika) i transplantacija pluća.