traumatologija, sportska

traumatologija, sportska, grana sportske medicine koja proučava nastanak, prati razvoj i bavi se sprečavanjem i liječenjem ozljeda u sportu. One su veliki socijalno-medicinski problem jer zbog sve masovnijeg bavljenja sportom ima sve više ozlijeđenih osoba. Broj ozljeda u sportu iznosi 8-10% svih ozljeda. Znatan je broj ozljeda najmlađeg uzrasta, tzv. juniora, mladih osoba u rastu i razvoju. Ozljede nastaju u pripremnom i natjecateljskom razdoblju, a sve je više teških tjelesnih ozljeda, pa i onih koje uzrokuju trajne posljedice i invalidnost. Također ima više ozljeda tipičnih za pojedinu sportsku granu: skijaški prijelom potkoljenice, skijaška točka na koljenu; hrvačko uho, boksački nos, encefalopatija boksača, prijelom vratne kralješnice pri skoku u vodu i padu s konja, prijelom nadlaktične kosti gimnastičara, čunjaste kosti u rukometaša, ozljeda meniska koljena u nogometaša, Ahilove tetive u nogometaša i skijaša, iščašenja lakta u hrvača, ozljede ligamenata nožnog zgloba i koljena u sportskim igrama, prstiju u vaterpolista, nogometaša i atletičara, lakta u tenisača, bacača i gimnastičara. Ozljede nastaju zbog velike brzine kretanja, nagla zaustavljanja, velike sile koja može doseći vrijednosti i do 15000N (njutna), a oko 1/3 ozljeda uzrokuje druga osoba. Najviše je u sportu kontuzija (38%), ozljeda ligamenata (36%), prijeloma (10%), ozljeda meniska (5-6%), a zatim tetiva, mišića, rana itd. Prevencija sportskih ozljeda primaran je zadatak trenera, nastavnika i liječnika. Više od polovice ozljeda može se izbjeći pravilnim doziranjem opterećenja, dobrom koncentracijom i boljom tehnikom, a trećina ozljeda može se spriječiti pravilnim odnosom prema protivniku u sportu te odgojnim djelovanjem trenera i nastavnika. U liječenju je bitno što ranije dijagnosticiranje vrste i stupnja ozljede, te pravodobna odluka o načinu liječenja (konzervativnom ili operativnom).