transportna imobilizacija

transportna imobilizacija, stavljanje jednog dijela tijela za vrijeme transporta u stanje mirovanja da bi se spriječile naknadne ozljede i bolovi. Principi: 1. imobilizacija dvaju susjednih zglobova (izuzetak prijelom palčane kosti na tipičnom mjestu, maleolni prijelomi, prijelomi apofiza); 2. zglobove treba postaviti u fiziološki položaj; 3. dijelove što strše (npr. lakat, trohanter itd.) treba obložiti vatom, kudjeljom, tekstilom; 4. nakon postavljanja imobilizacije treba kontrolirati puls, pokretljivost prstiju, te boju i senzibilitet kože. Transportna imobilizacija se provodi: 1. priručnim sredstvima (daščica, letva, rubac, puška itd.) koje se vežu za ozlijeđeni ud, tijelo (daska kod prijeloma kralješnice) itd.; 2. standardnim sredstvima: a) transportna udlaga (→ udlaga); b) zavoj (funda mandibule kod prijeloma donje čeljusti, Desaultov zavoj kod prijeloma nadlaktice itd.); c) pneumatična udlaga, plastična vreća koja se otvara i zatvara patentnim zatvaračem. Vreća se napuni zrakom (tlakom od 4kPa) toliko da je ud čvrsto imobiliziran, a da se pritom ne poremeti cirkulacija; d) sadrena udlaga (→ longeta); e) plastična udlaga, zavoj je izrađen od tkanine prožete poliuretanskom smolom. Ima istu primjenu kao i sadreni zavoj, ali je 80% lakši od njega, upotrebljiv je u vodi, ne oštećuju se.