fuga

fuga, nagon za lutanjem, bijegom iz uobičajene sredine, a karakterizira ga neočekivanost, besmislenost (nelogičnost) i vremenska ograničenost te začudenost okoline. Fuge se mogu javiti kao čisti motorički automatizmi u svim slučajevima poremećene svijesti, najčešće kod epilepsijâ, posebno u sumračnim stanjima, ali i kod histeričnih neuroza, u postkomocijskim stanjima, katkada u tzv, oneiroidnim i halucinatornim raptusima pri nekim zaraznim bolestima (crveni vjetar, pneumonija, malarija, tifus itd.) koje prate delirantna stanja. Nadalje, u alkoholičara uz dipsomaniju, kod reaktivnih psihoza, katkada i depresivnih, zatim u intelektualno nerazvijenih (mentalna retardacija) ili dementnih, pa i u shizofrenih osoba. Fuge mogu nastupiti i bez poremećaja svijesti kod nestabilnih ličnosti (psihopata, sociopata), na početku smetenog stanja ili u kronično organski promijenjenih bolesnika. U dječjoj dobi fuge mogu ukazivati na poremećaje razvoja, kao i na poremećaje unutar obitelji. Fuge treba razlikovati od tzv. dromomanije, neodoljive želje za putovanjima, kao i od vagabundiranja, lutalaštva, kao izraza nedozrelih ličnosti, no ova se zbivaju uvijek pri punoj svijesti.