agresivnost

agresivnost (nasilnost, napadanje), jedna od osnovnih nagonskih pojava u živih bića, razvijena tijekom evolucije. Prema analitičkoj teoriji, od dva osnovna nagona jedan teži životu i njegovu održanju, a drugi smrti. Oba u sebi sadrže agresiju; prvi se bori za život (u bliskoj je vezi sa spolnim nagonom, onim za održanje vrste), a drugi teži smrti, samoubojstvu, samouništenju. U djece se agresivnost oblikuje odgojem, školom, što može stvoriti konstruktivnu ali i destruktivnu agresivnost, koja u kasnijem, odraslom životu, postaje modelom ponašanja. Agresivnost može biti konstitucionalna u osoba s nasilničkim karakterom (karakteropatija). Poznata je agresivnost epileptičara, osobito u sumračnim stanjima. I druga organska moždana oštećenja mogu uzrokovati ili pojačati agresivnost. U toksičnim stanjima (najčešće alkoholnim), pojačana agresivnost može biti izravna posljedica trovanja, ali i poremećaja svijesti zbog otrovanja. U drugim emocionalno napetim stanjima agresivnost se može ispoljiti kao abreakcija, amok, histerični izljevi, raptus itd. Česta je kod svih psihoza. Terapijski postupci ovise o uzrocima. Upotrebljavaju se pedagoške, mentalno-higijenske, socioterapijske i psihoterapijske metode. Simptomatska terapija (antiepileptici, trankvilizatori, detoksikacija i dr.) primjenjuju se prema indikacijama. Ranije upotrebljavane psihokirurške metode (lobotomija) danas se smatraju neprimjerenima.