anemija, hemolitična

anemija, hemolitična, smanjen broj eritrocita i hemoglobina u krvi, koji nastaje zbog povećane destrukcije eritrocita koju ne može nadoknaditi stvaranje eritrocita u koštanoj srži. Hemoliza se najčešće odvija ekstravaskularno (zbog poremećaja eritrocita ili zbog uzroka izvan eritrocita, npr. serumskih protutijela), rjede intravaskularno. Sistemske manifestacije ne razlikuju se od ostalih anemija. Hemoliza može biti akutna, kronična ili epizodična. Teška akutna hemoliza (hemolitička kriza) je rijetka; može je pratiti tresavica, vrućica, bol u križima i trbuhu, šok. Uz povećanu destrukciju eritrocita (žutica, splenomegalija, u nekim slučajevima hemoglobinurija i hemosiderinurija) postoji povećano stvaranje eritrocita (retikulocitoza i hiperaktivna koštana srž). U serumu se nalazi povećana razina nekonjugiranog (indirektnog) bilirubina. Hemolitički proces definitivno se može dokazati mjerenjem duljine života eritrocita (najčešće obilježavanjem radiokromom), a može se dokazati i mjesto razgradnje eritrocita. Kod autoimunih hemolitičkih anemija valja dokazati postojanje autoantitijela (pozitivan Coombsov test, prisutni hladni aglutinini). Liječenje ovisi o uzroku. Kod težih autoimunih hemolitičkih anemija mogu se primijeniti kortikosteroidi.