antibiotici

antibiotici, tvari prirodnog porijekla koje u malim količinama sprečavaju rast i razmnožavanje mikroorganizama (bakteriostatski antibiotici), ili ih čak ubijaju (baktericidni antibotici). Stvaraju ih različiti mikroorganizmi (bakterije, gljivice). Osim prirodnih antibiotika postoje polusintetski antibiotici (npr. ampicilin) i sintetski antibiotici (npr. kloramfenikol). Antibiotici se upotrebljavaju u liječenju različitih infekcija i nekih drugih bolesti (tumori). Pojedini antibiotici uništavaju samo određene mikroorganizme. S obzirom na broj mikroorganizama na koje djeluju, razlikuju se antibiotici uskog spektra (djeluju na mali broj mikroorganizama) i antibiotici širokog spektra djelovanja (djeluju na brojne vrste). Mikroorganizmi mogu postati otporni na djelovanje antibiotika tako što mogu stvarati enzime koji inaktiviraju antibiotik, mogu mijenjati propusnost stanične membrane kroz koju antibiotik mora prodrijeti, mijenjati strukturu mjesta na koju se antibiotik mora vezati da bi mogao djelovati ili mogu promijeniti svoj metabolizam zaobilazeći reakciju koju antibiotik inhibira. Antibiotici se razlikuju i po svojem mehanizmu djelovanja (djeluju na stijenku bakterija, citoplazmatsku membranu, procese replikacije DNA, sintezu proteina). Nuspojave: toksično djelovanje na pojedine organe (npr. bubreg, jetru, koštanu srž), senzibilizacija i alergijske reakcije, poremećaj crijevne flore.