antihistaminici

antihistaminici, sredstva koja se suprotstavljaju djelovanju histamina blokirajući histaminske receptore H1 i H2. Antagonisti H1-receptora jesu: alkilamini (klorfeniramin, bromfeniramin), piperazini (ciklizin, meciklizin), etanolamini (difenhidramin, dimenhidranat), etilendijamini (tripelenamin, pirilamin), fenotijazini (prometazin) i ostali (oksatomid). Antihistaminici djeluju na glatke mišiće i propusnost kapilara. Upotrebljavaju se u terapiji alergijskih pojava (oralno, čepići, injekcije, aerosol, lokalno): peludna groznica, rinitis, dermatoze, ubodi kukaca, serumska bolest, alergija na lijekove, Ménièreova bolest. Osim sedacije antihistaminici izazivaju pospanost i nekoordinaeiju pokreta, što je nepoželjno za bolesnika koji treba raditi, upravljati strojevima ili voziti automobil. U novije vrijeme pojavljuju se antihistaminici koji ne uzrokuju sedaciju (npr. terfenadin, astemizol, mekitazin). Antagonisti H2-receptora novijeg su datuma (cimetidin, ranitidin, famotidin, nizatidin, lamitidin, lokstidin). Snažno potiskuju sekreciju želučanog soka i upotrebljavaju se za liječenje ulkusne bolesti i drugih stanja ove hipersekrecije (npr. stresni ulkus, Zollinger-Ellisonov sindrom, refluksni ezofagitis).

NAJVAŽNIJA DJELOVANJA NEKIH ANTIHISTAMINIKA (ANTAGONISTA H1-RECEPTORA)